07.08.2026.
Prestanak poslovanja privrednog društva predstavlja pravni čin koji, kako bi proizveo puno dejstvo, mora biti sproveden u skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima. Likvidacija predstavlja zakonom uređeni postupak prestanka postojanja društva sa ograničenom odgovornošću (DOO), koji se sprovodi pred Agencijom za privredne registre (u daljem tekstu: „APR“) i okončava se donošenjem rešenja o brisanju društva iz registra.
Likvidacija je postupak namenjen isključivo solventnim privrednim društvima – onima čija je imovina dovoljna za potpuno namirenje svih poverilaca. Ukoliko se u toku postupka utvrdi da imovina društva ne omogućava namirenje svih potraživanja, likvidacioni upravnik je po zakonu dužan da nadležnom sudu podnese predlog za pokretanje stečajnog postupka.
Osnovna distinkcija u odnosu na stečaj ogleda se u subjektu koji pokreće postupak i u razlozima za njegovo pokretanje:
Zakon o privrednim društvima razlikuje dva oblika likvidacije.
Dobrovoljna likvidacija sprovodi se na osnovu odluke skupštine društva, kada članovi društva odluče da društvo prestane sa poslovanjem, pod uslovom da je sposobno da izmiri sve svoje obaveze prema poveriocima.
Prinudnu likvidaciju pokreće APR po službenoj dužnosti, u slučajevima propisanim članom 546. Zakona o privrednim društvima, kada društvo ne ispunjava zakonom utvrđene obaveze. Ukoliko je reč o otklonjivom razlogu, društvu se ostavlja rok da nepravilnost otkloni; kod neotklonjivih razloga, postupak se pokreće bez prethodnog roka.
Razlika između ova dva oblika likvidacije posebno je značajna sa aspekta odgovornosti članova društva. Kod dobrovoljne likvidacije odgovornost članova ograničena je na visinu primljenog likvidacionog ostatka. Nasuprot tome, u slučaju prinudne likvidacije, kontrolni član društva može, pod uslovima propisanim Zakonom o privrednim društvima, solidarno i neograničeno odgovarati za neizmirene obaveze društva i nakon njegovog brisanja iz registra.
Postupak redovne likvidacije obuhvata sledeće faze:
Zakonom je propisano da postupak redovne likvidacije traje najmanje 120 dana, s obzirom na obavezan rok od 90 dana za prijavu poverilaca uvećan za vreme potrebno za pripremu i podnošenje dokumentacije. U praksi, postupak se najčešće okončava u periodu od šest do dvanaest meseci, zavisno od obima poslovanja društva, broja poverilaca i urednosti poslovne dokumentacije.
Poseban značaj u toku postupka ima pribavljanje potvrda o izmirenim poreskim obavezama, kako od Poreske uprave Republike Srbije, tako i od nadležne lokalne poreske administracije. Bez ovih potvrda APR neće doneti rešenje o brisanju društva iz registra, bez obzira na to što su sve ostale faze postupka uredno okončane.
Potvrda Poreske uprave odnosi se na izmirenost obaveza po osnovu javnih prihoda koji se utvrđuju i naplaćuju na republičkom nivou (PDV, porez na dobit, doprinosi i dr.), dok se potvrda lokalne poreske administracije odnosi na izmirenost obaveza po osnovu lokalnih javnih prihoda (poput poreza na imovinu). Imajući u vidu da se postupak izdavanja ovih potvrda sprovodi kroz posebne uprave i da sam po sebi zahteva određeno vreme, blagovremeno podnošenje zahteva za njihovo pribavljanje od suštinskog je značaja za dinamiku celokupnog postupka likvidacije – eventualno kašnjenje u pribavljanju poreskih potvrda jedan je od najčešćih razloga za produženje trajanja likvidacije iznad zakonom predviđenog minimuma.
Pokretanje postupka likvidacije povlači obavezu rešavanja radnopravnog statusa zaposlenih, u skladu sa odredbama Zakona o radu, kao i namirenje svih obaveza po osnovu zarada i doprinosa pre okončanja postupka. Imovina koja preostane nakon namirenja svih poverilaca raspodeljuje se članovima društva srazmerno visini njihovih udela.
Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savet za konkretan slučaj. Za analizu vaše specifične situacije, obratite se advokatu.
U poslednje vreme se u javnosti često razmatra pitanje korišćenja nuklearne energije u Republici Srbiji. Ispod je kratak prikaz važećeg okvira kojim je ova materija uređena i obrađena.
Ukoliko se isključe kupci-proizvođači, nismo se u praksi sreli sa značajnijim projektima izgradnje solarnih elektrana od strane proizvođača električne energije na slobodnim krovovima zgrada, industrijskih postrojenja, skladišnih prostora, tržnih centara i drugih objekata.
Faktoring je nesumnjivo najstarija finansijska usluga, bliže regulisana Zakonom o faktoringu („Službeni glasnik RS“ br.62/2013 i 30/2018) („Zakon“) koja podrazumeva kupoprodaju postojećeg nedospelog ili budućeg kratkoročnog novčanog potraživanja, onog koje dospeva na naplatu u roku do godinu dana od dana prodaje robe odnosno pružanja usluge u zemlji ili inostranstvu. Faktoring se može obavljati isključivo na osnovu ugovora zaključenog u pisanoj ili elektronskoj formi koji je u skladu sa Zakonom.