27.06.2022.
Tokom 2021. godine usvojen je pravni okvir koji reguliše status kupca-proizvođača (Prosumer-a) i koji uključuje Zakon o energetici, Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije, Uredbu o kriterijumima, uslovima i načinu obračuna potraživanja i obaveza između kupca – proizvođača i snabdevača i nekoliko pravilnika. Prosumer je izraz koji se u praksi odomaćio, a zapravo potiče od spojenih reči engleskog jezika „producer“ i „consumer“.
Kupac-proizvođač (Prosumer) je zapravo krajnji kupac električne energije koji ima pravo da izgradi proizvodni objekat i proizvodi električnu energiju za sopstvene potrebe, da je skladišti i da višak električne energije prodaje, odnosno isporuči u prenosni sistem, distributivni odnosno, zatvoreni distributivni sistem.
U zavisnosti od snage proizvodnog objekta relevantni propisi nalažu pribavljanje akta nadležnog organa. Tako za proizvodni objekat instalisane snage do 50kW za proizvodnju energije iz energije sunca za potrebe krajnjeg kupca koji stiče status kupca–proizvođača nije potrebno pribavljati akt nadležnog organa. Dok za proizvodni objekat instalisane snage preko 50kW investitor mora pribaviti odobrenje za izvođenje radova.
Način obračuna potraživanja i obaveza između kupca – proizvođača i snabdevača električnom energijom zavisi od kategorije krajnjeg kupca koji je postao kupac – proizvođač. Ukoliko je kupac – proizvođač domaćinstvo ili stambena zajednica, odnosno jedan ili više članova skupštine stambene zajednice, snabdevač je dužan da obračuna potraživanje putem neto merenja i da obaveze sa kupcem – proizvođačem uredi putem ugovora o potpunom snabdevanju sa neto merenjem. Ukoliko kupac – proizvođač nije domaćinstvo ili stambena zajednica, snabdevač sa kupcem – proizvođačem putem neto obračuna slobodno ugovara uslove obračuna uzajamnih potraživanja i obaveza. Važno je napomenuti da u slučaju priključenja proizvodnog objekta čija je odobrena snaga 10,8 kW ili manja, a gde krajnji kupac nije domaćinstvo ili stambena zajednica nije potrebno donošenje rešenja od strane operatora sistema i ne zaključuje se ugovor o pružanju usluge za priključenje.
Javno preduzeće „Elektroprivreda Srbija“, kao jedan od snabdevača na tržištu električne energije u Republici Srbiji, na svom sajtu je objavio modele ugovora koji se zaključuju sa krajnjim kupcem, kao i proceduru za dobijanje statusa kupca-proizvođača (Prosumer-a).
https://www.eps.rs/cir/snabdevanje/Pages/kupac-proizvodjac.aspx
Da bi krajnji kupac stekao status kupca-proizvođača, u zavisnosti od kategorije, između ostalog, neophodno je da:
Krajnji kupac stiče status kupca-proizvođača upisom u registar kupaca-proizvođača koji vrši operator sistema, nakon ispunjenja svih neophodnih uslova.
Na osnovu registra objavljenog na sajtu http://www.elektrodistribucija.rs/ trenutno su registrovani samo proizvodni objekti – solarne elektrane i to 51 domaćinstvo i 6 proizvodnih objekata koji nisu domaćinstvo ili stambena zajednica dok u registru stambenih zajednica još uvek nema registrovanih kupaca-proizvođača stambenih zajednica.
Imajući u vidu da je institut kupac-proizvođač nov u našem pravnom sistemu, mnoga pitanja su otvorena, do čijih odgovora će se doći vremenom i praksom svih učesnika na tržištu električne energije.
Dve godina nakon što je stupio na snagu Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije, Skupština Republike Srbije je dana 28. aprila 2023. godine usvojila Zakon o izmenama i dopunama Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije koji je stupio na snagu dana 7. maja 2023. godine.
Narodna skupština Republike Srbije usvojila je 2020. godine Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj delatnosti („Zakon“), čija primena je počela 2. februara 2021. godine.
Ovim Zakonom se na novi način uvode obaveze za subjekte koji stvaraju arhivsku građu i dokumentarni materijal, te se pravi razlika između arhivske građe i dokumentarnog materijala. Dokumentacija koja se trajno čuva, koja je od značaja za kulturu, umetnost, nauku, prosvetu i druge društvene oblasti i koja je kao takva definisana u listi kategorija arhivske građe i dokumentarnog materijala sa rokovima čuvanja naziva se arhivska građa. Dokumentacija koja se ne mora trajno čuvati i koja se može uništiti, posle isteka roka važenja predviđenog listom kategorija, naziva se dokumentarni materijal. Takođe, uređuje se pojam arhivske knjige koja predstavlja osnovnu evidenciju o celukupnoj arhivskoj građi i dokumentarnom materijalu nastalom u radu privrednog društva.
Poslednji u nizu zakonodavnih okvira koji uređuju proces privatizacije u Republici Srbiji uspostavljen je 2014 godine. Od tada je došlo do određenih promena tako da je danas Ministarstvo Privrede Republike Srbije ključni nosilac ovog procesa. U tom smislu, Ministarstvo između ostalog sprovodi postupak privatizacije, kontroliše postupak privatizacije, prodaje javni kapital iskazan u akcijama ili udelima te sprovodi ostale aktivnosti predviđene Zakonom o privatizaciji i odgovarajućim podzakonskim aktima.